17 | Mordokaj se onda povuče i učini to mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vlada nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasi Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se moe tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti zna, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti zna da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Boe, kralju, Boe Abrahamov, potedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: ele unititi ono to je od početka bila tvoja batina. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Posluaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač na, da bismo, ostavi ivi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da ičeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; poto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i alosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukraavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju na, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva sluala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima: nae očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu batinu i da si za njih učinio sve to si im obećao. [17n] Ali smo sad sagrijeili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naih jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni, nezadovoljni već gorčinom suanjstva naega, stavie ruke svoje u ruke kumira svojih da će ponititi odredbu usta tvojih, unititi batinu tvoju, začepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i rtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, ezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti naoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naih jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mrnjom na neprijatelja naega; da zatre njega i njegove sumiljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa zna da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca. [17v] Zna tjeskobu moju, jer ja se gnuam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Slukinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuća svoga do danas slukinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Boe Abrahamov. [17y]Boe, nadasve moćni, usliaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"
|